|
 Jednostavno, ne znam može li mu se itko i približiti do kraja 2008. Istina, ima jako, jako puno dobre glazbe ove godine (Leila, Disfear, Willie Nelson, Young Jeezy, Dragonforce...); uskoro će novi T.I. na koji polažem dosta nade, a i friški Kenny Chesney... no dok Kenny snima reggae obrade Georgea Straita i spotove s Wailersima na Jamajci, Johnson vraća u glazbu onaj outlaw glas, duh i talent kakav nismo čuli još od zlatnih dana pametne i mračne ljubavne poezije, štajaznam, jednog Davida Allana Coea...?
Jamey Johnson je s 'The Lonesome Song' jednostavno napravio životno djelo, monumentalni konceptualni album bez ijedne loše pjesme, briljantnog vokala i jednako briljantnog suživota melodija i stihova. A i cijela priča je genijalna – Johnson prolazi kroz teški razvod, izolira se od svijeta u kući svog prijatelja i usput napiše pokoju pjesmu za (opet) Georgea Straita ('Give It Away'). Osvoji top liste i nagrade, ali kad shvati da je napisao poveću hrpu pjesama o svom životu, odluči ne davati ih drugima već ih snimi posve sam i objavi kao malo mp3 izdanje na internetu, prošle godine, ujedno i godinu dana nakon ne baš oduševljavajućeg prvijenca 'The Dollar'. No, 'The Lonesome Song' je bio tako dobar da su mu diskografske kuće počele kucati na vrata i nudile ugovor za njegovo izdavanje na CD-u. I eto ga na CD-u.
Posljednji put mi se s 'Be As You Are' dogodilo da poslušam mp3 album i iste sekunde odem na Amazon i kupim ga. Baš kao i vojska novostečenih fanatičnih fanova, koji su po forumima i jubitoovima 'The Lonesome Song' već proglasili najboljim albumom ikada, a Johnsona najboljim singer-songrajterom svih vremena, poručivši svima da kupe CD i podrže pravo autorsko majstorstvo kakvo se danas u glazbi rijetko, jako rijetko sreće. Što da vam ja nakon toga kažem, osim – moj CD je na putu. A vaš?
 |
