|
10. 09. 2007. |
|
 E ovo je stvarno odlično! Ovako nešto može se dobiti samo zahvaljujući onome što volimo nazivati kemijom među glumcima, a koja je u ovom slučaju jednostavno savršena – doslovno možete osjetiti da se pred ekranom, ali i kad se kamere ugase svi super osjećaju i zajebavaju. A i tko ne bi, kad te pošalju na snimanje na prelijepu japansku plažu, da kroz 12 epizoda lamentiraš o smislu života i jeziku valova.
'Beach Boys' je prava ljetna saga o dva mlada Japanca – jedan je luzer kojeg djevojka izbacuje iz kuće, a drugi biznismen kojem je potreban odmor – koji dolaze na more, ostaju bez novca i počinju raditi u obiteljskom bed-and-breakfastu, polagano shvaćajući da se nikada ne žele vratiti svojim životima u Tokiju. Bez ikakvih direktnih gay konotacija, molim (njihovi morski životi ispunjeni su s dovoljno puno prelijepih žena), iako zbog prirode samih postavki ne sumnjam da serijal ima fanatično i prilično veliko sljedbeništvo među obožavateljicama boys love žanra, hehehe.
'Beach Boys' imaju status jedne od najboljih J-Drama svih vremena. Nisam ih gledao baš toliko da bih mogao presuditi (moja opsesija džejdoramama nije dugog vijeka, svega nekoliko godina, a uhvatilo me nakon gledanja klasika GTO, u kojem, vidi vraga, također glumi Takashi Sorimachi...), ali je svakako u top 3 svih koje sam do sada uspio pogledati. Sve to plus savršeno cheesy glazba (temu s Takashijem supotpisuje Richie Sambora!) i s dijalozima kao iz najboljih otočkih pjesama Kennyja Chesneyja – ako ne znate kako bi produžili ljeto u ove dane ubrzanog dolaska jeseni, samo bacite sat što dalje od sebe, zamračite prozore i udobno se smjestite pred mali ekran...
 |
