'Grindhouse', 'Hot Fuzz', 'Hostel 2' pa čak i pornografija - današnji film počinje masovno citirati naslove 'bolje prošlosti', gradeći 'filmove-puzzle' više nego što se to događalo u tzv. postmodernističkim devedesetim godinama. Je li na pomolu nova manija filmskih kolaža?
Fanovski filmovi – novi trend?  

Na kaveru mu Maja Šuput, iako mi nije jasno zašto na fotkama izgleda kao Mirjana Hrga?!
Elem, i za ovaj broj sam pisao podosta toga - poveći portret Brucea Willisa, omanji tekst o Pipettes i prateći tekst o Christini Aguileri za galeriju (još jednih) njezinih polugolih fotki.
Ono oko čega sam se itekako potrudio jest četiri (inače nepotpisane) stranice teme Best Of You Tube, za koju sam morao probrati pedesetak najboljih stvari s YouTubea , u što šarolikijem (svega po malo) tonu. I sve je kul, osim što se ne mogu čudom načuditi što mi bi da napišem da lik s Gitak TV-a nosi šal Torcide, kad se iz aviona vidi da je riječ o Realovom okolovratnom navijačkom pokrivalu? Hah, ljudski mozak radi na čudne načine, a možda iz mene samo progovara pritajeni BBB...? ;)
(E da, Klik ima i  novi sajt )

Velika zvijezda japanske mainstream TV komedije je muškarac koji se naziva Hard Gay – bivši hrvač koji koristi homoseksualne stereotipe za jedinstvenu vrstu japanskog humora

Hard Gay – komičar budućnosti?

I dok Tarantino i Rodriguez veličaju 'grindhouse' etiketu svojom novom filmskom posvetom eksploatacijskom filmu, svijet je napustio jedan od najvećih redatelja ovoga žanra – talijanski majstor B-produkcije Bruno Mattei
 
Bruno Mattei – odlazak kralja grindhousea

Svatko ima svoju godinu - Štulić je pjevao o šezdesetosmoj, a Ryu Murakami sa sjetom gleda u naredni kalendar, godinu svog života koja ga je toliko impresionirala da je o njoj napisao knjigu. Godinu u kojoj je zbog ljubavi postao... pa, recimo, revolucionar i radio pizdarije po školi. Godinu šezdesetdevetu, o kojoj tako savršeno piše u svojoj knjizi jednostavno nazvanoj 69 . Pisao sam ovdje o svim ostalim njegovim na engleskom dostupnim knjigama pa eto da se okrznem i o ovu, koju sam opet posve slučajno iskopao u Algoritmu, kompletiravši tako sve što je od njega dostupno na dotičnom jeziku (hrvatski nula bodova, a ima još jedna na francuskom. Za ostalo treba znati japanski).
Jedino me sram reći da još nisam pogledao filmsku adaptaciju '69' iz 2004., koju jako dugo vrebam, ali doći će valjda i to jednom na red...
(kad DVD-u padne cijena)

Skinuli ste novi mp3 Youngbloodza sa Seanom Paulom i pitali se gdje je tu prepoznatljivi dancehall patois, ne bi li shvatili da postoji i jedan drugi Sean Paul? Zanima vas kako izgleda novi T.I., što radi Pastor Troy i kako zvuče novi garažni crunk, snap i bounce te gdje nabaviti novi mixtape Ricka Rossa?
Jednostavno rečeno, zanimaju vas zvukovi i novosti s toplog, ali prljavog Juga? Ovo je pravo mjesto za vas... 

Još jedna jako zajebana džejdorama, iliti japanska TV serija koja je napisana... Pa, recimo da ne mogu zamisliti niti jednu zemlju na svijetu koja bi dala lovu da se snimi serija čije praćenje prvenstveno zahtijeva nevjerojatnu koncentraciju i poznavanje matematike, statistike te općih postavki dobrog starog svindlanja. Snimano na minimalnom broju lokacija, klaustrofobično i nabrijano, 'Liar Game' (adaptacija istoimene mange) govori o dvije osobe koje bivaju navučene u svijet tajnih igara prijevare - tajanstvena prganizacija organizira bizarna natjecanja za novac u kojima je cilj laganjem izvarati protivnike i doći do love.
Teško za prepričati, a iako ne i lako za gledati/pratiti, 'Liar Game' je jedna od originalnijih i svakako zanimljivijih stvari koju možete gledati na TV-u. Ako živite u Japanu. U Hrvatskoj, ostaje vam internet i fansubs izdanja na engleskom, naravno... 

Dokumentarni filmovi mogu biti jako dobre lekcije glazbene povijesti, koje se trude sažeti nekoliko tomova knjiga u format cjelovečernjeg filma. 'Punk: Attitude' i 'American Hardcore' dva su filma kojima to dosta dobro polazi za rukom

Punk dokumentarci – povijest revolta

Ultimativni seks simbol za jedne, a predmet ismijavanja za druge, Hasselhoff je odnedavno postao i nešto treće – predmet sažaljenja i novi junak modernih medija, tabloida u vječnoj potrazi za slavnom osobom ogrezlom u probleme

David Hasselhoff – od ikone do žrtve

Susret titana - Kingdom Of Sorrow, 'supergrupa' koju čine Kirk Windstein (Down/Crowbar) i Jamey Jasta (Hatebreed/Icepick) rajca nas još od prošle godine kada je briljantna 'Buried In Black' procurila u javnost preko MTV kompilacije. Od tada čekamo i čekamo, svako malo klikajući po MySpaceu u nadi da će album konačno izići. Posljednje vijesti - mogao bi do kraja svibnja! Potencijalni kandidat za najbolji album godine (ako se nastavi stazama singla...) još se čeka, a za mali tejster materijala, izvolite otići ovdje