Dragon Ash, jedan od najpopularnijih, ali u isto vrijeme i najboljih japanskih bendova ima novi album. Hura! Poznati po tome što svakim albumom jurišaju kroz posve drugačije žanrove, iznova i iznova inovirajući sami sebe, ali u isto vrijeme kombinirajući hip hop, rock, punk i elektroniku (i još ponešto) – ne samo unutar jednog albuma, već često i unutar istih pjesama! I gdje su se točno zaustavili ovog puta? Na opsesiji koja ih proganja već posljednjih nekoliko godina – latino ritmovima. Koje su uspjeli na neki neopisivo čudan, originalan i keči način ugurati na svoj novi LP 'Independiente', možda najbolji soundtrack ljeta 2007. godine. Veselo, plesno, šareno, a opet prepoznatljivo dragonešovski – nije čudo da su momci na vrhu već punih 10 godina.
Tek mali tejster s ovog fenomenalnog i jedinstvenog albuma, pjesmu 'Stir', u kojoj J-Pop susreće Gypsy Kingse, Santanu, skrečanje i brazilski funk, možete skinuti ovdje. A onda nabavite ostatak ('El Alma', 'Libertad de fiesta', 'Develop The Music', 'Samba 'n bass'... ma, nema loše stvari!) 

Najnoviji hit u sferi onoga što neki nazivaju 'teorijom zavjere', a drugi 'alternativnim izvorom činjenica', 'Zeitgeist The Movie' je dvosatni dokumentarac koji kompilira sve što smo do sada gledali u brojnim drugim sličnim projektima, s naglaskom na dvije stvari – astroteologiju (Biblija je horoskop, Isus nikada nije postojao, a religija je bulšit) u svom prvom dijelu i savršeno prezentirane, raščlanjene i trezveno predstavljene probleme vezane uz službenu verziju događaja 11.9.  (Ameri su sami srušili tornjeve i nabili raketu u Pentagon i tu druge nema).
Nakon gledanja ovako lijepo prikupljenih podataka, možete napraviti sljedeće: ostati isti i nastaviti živjeti svoj život kao da ste pogledali tek novu epizodu 'Prijatelja', postati revolucionar i smišljati načine za direktnu akciju ili po tko zna koji put zaključiti kako su ljudi i dalje idioti, ovce i maloumni debili koji su spremni popušiti sve što im je vlast zajedno s mainstream medijima spremna servirati na tanjuru pa se još jedan korak bliže približiti svojoj mizantropskoj strani. Ja sam, po običaju, najbliže posljednjoj opciji.
'Zaitgeist' se slobodno distribuira i preko Google videa i možete ga pogledati tamo (ili skinuti torrent za bolju sliku), a na službenim web stranicama također imate free video.

Kopao sam nedavno nešto po fotkama iz Tokija i naišao na ovo – ja na 'setu' IWGP-a, ili bolje reći na gradskoj lokaciji na kojoj je sniman. Poznato je da je 'Ikebukuro West Gate Park', jedna od ponajboljih japanskih serija ikada o kojoj sam već pisao ovdje, bila toliko popularan projekt da se nije moglo snimati drugu sezonu, obzirom da je bilo nemoguće izvesti neometano snimanje na lokacijama, posebno ako se zna da su noću na području počele vladati copycat bande inspirirane bandama iz serijala.
Moja prva reakcija kada sam ga posjetio u jednom od dva kišna dana koja sam imao u Tokiju (iako sam bio usred kišne sezone – ajde da klimatske promjene služe barem nečemu dobrome!) bila je: 'Jel' to sigurno to? Izgleda dvostruko manje nego na TV-u!'
Al' nije da ga je teško pronaći – jednostavno iziđete u Ikebukuru na West Gate i prijeđete cestu do prvog parka s fontanom... I da, to je to (zanimljivo je da od svih dijelova Tokija baš na IWGP-u imaju najzmazanije javne WC-e... :)) 

Doći u Tokio i ne navratiti na Tsukiji Market, najveću riblju tržnicu na svijetu, pojesti najbolji (i najfriškiji) sushi u gradu za koji se čeka i do sat vremena stojeći u redu, izbjegavati da vas ne pokupe jureća bizarna ribarska vozila i usput kupiti friške slastice od riže... Pa to je kao da niste ni bili! Ono po čemu ću, između ostalog, ja pamtiti svoj ranojutarnji posjet tržnici jest i ovaj neopisivi privjesak za ključeve koji sam si kupio na jednom od suvenirskih štandova oko marketa. Privjesak za ključeve u obliku lignje velik 20-ak centimetara! Tridesetak s pipcima! Ako se pitate kako se to nosi na ključevima, odgovor je nemam pojma jer sam ga objesio u sobu za ukras, ali samo da znate da je ovo manja verzija – mogao sam kupiti i jednu od doslovno pola metra! Ako ništa drugo, barem znate da s ovakvim privjeskom nećete tako lako izgubiti ključeve, iako bi vas susjedi mogli malo čudno gledati dok otključavate auto ili mašete gumenim pipcima otvarajući vrata od stana...

Jučer sam baš pročitao kako jedan američki TV ekspert komentira da se upravo nalazimo na vrhuncu zlatnog doba američke televizije – ne samo da je količina novca koja kruži na TV-u veća nego ikada u povijesti (kako produkcijski uvjeti koji se opasno približavaju onima nekada rezerviranima za filmove, tako i po investicijama oglašivača i statusu pojedinih projekata), već je i kvaliteta sve veća, a ideje sve raskalašenije. Pogledajte samo što se ovih dana sve događa – 'Entourage' i dalje, u svojoj četvrtoj sezoni, ostaje najboljom serijom ikada, nove sezone 'Dirta' i 'Dextera' su na pomolu (novi 'Dexter' već se može skinuti s Neta, iako će se prikazati tek u rujnu!), ljudi i dalje govore o 'Lost' i 'Rimu' (nisam gledao niti jednu – 'Rim' imam na lageru, 'Lost' me uopće ne zanima), a tu je i novo HBO ludilo 'Flight Of The Concordes', koje je trenutno u šestoj epizodi prve sezone.
'Flight Of The Concordes' bavi se dvočlanim novozelandskim digi-folk bendom i njegovim avanturama u hipsterskoj američkog glazbenoj industriji. Originalan koncept kombiniranja mjuzikla, komedije, apsurda i romantike varira između inteligentnije live verzije 'Beavisa & Buttheada' i posve svježe recepture za sitkom. Nešto istinski novo, zanimljivo, zabavno, čudno i smiješno.
Bacite oko na službeni website, a onda i na samu seriju. Isplati se.

Arminio je opet osvojio prvu nagradu za svoj film, ovog puta na filmskom festivalu u Puli! A najbolje od svega, ne za 'Dream A Little Dream' već za drugi film, 'Pioggia inattesa'!
Evo što kaže ofišl rilis s festivala:

(...) najuspjesnijim su proglasili film Pioggia inattesa. Autor mu je Arminio Grgic iz Pozege koji je zavrsio Fakultet organizacije i informatike u Varazdinu i radi u struci, dok se filmom bavi iz cistog entuzijazma i zabave. U ime zirija Jakov Kosanovic kaze: "Pioggia inattesa je film koji kvalitetom osjetno odskace od ostalih naslova u konkurenciji. Ideja i izvedbeni standard filma Arminia Grgica zadovoljili su vise kriterija, a vjerujemo da bi svoje mjesto mogao pronaci i u programskoj televizijskoj shemi kao sjajni mali intermezzo."

Hell-Fucking-Yeah!

Kada ponovo budem išao u Japan, novi zakon vjerojatno će već biti na snazi pa ću na ulazu u državu morati dati ne samo otiske prstiju, već i vlastiti mugshot. Zakon još treba potvrditi parlament, ali stara japanska sumnjičavost prema strancima (gaijinima) ponovo diže velike kontroverze. Vlada hladno objašnjava kako zna da zakon ima problema s ljudskim pravima, ali ne jebe živu silu. Na kraju krajeva, antirasističke organizacije već desetljećima ne mogu doći sebi na mnoge izraze čiste ksenofobije u japanskom društvu, od hotela i klubova na kojima jasno piše 'zabranjen ulaz strancima' (možete li zamisliti kako bi graknuo EU da po Hrvatskoj osvanu stotine hotela s natpisima 'zabranjeno za strance, crnce i pse?' U Japanu se to računa pod 'normalno') do slobodne prodaje časopisa kakav je 'Gaijin Crime File', koji se sve do medijskog skandala pod normalno prodavao u Family Martu (njihov Konzum).
Novi imigracijski zakon, ofkors, nema sa svime time puno veze, reći će vam ministri, već je donesen prije svega u svrhu borbe protiv terorizma.
Ovdje počitajte vijest, ovdje proučite vladin promo video

Kako je Courteney Cox od simpatične junakinje 'Prijatelja' postala vještica na čelu zloglasnog holivudskog tabloida?
'Dirt' otkriva funkcioniranje današnjeg žutog novinarstva u Americi, ali i zabavlja ekstremnom mješavinom seksa, droge i lažnog blještavila celebrityja, vješto kombinirajući satiru i dramu

'Dirt' – prljava strana slave